Search This Blog

Thursday, October 2, 2014

Adam Cohen - We Go Home (2014); Justin Townes Earle - Single Mothers (2014)

Deca dobrih muzičara - dobar naslov za prikaz albuma Justin Townes Earlea i Adama Cohena, sinova dragih nam Stevea i Leonarda. Što je više svile i kadife to je gori muzički proizvod dece slavnih očeva. Adam Cohen koji je rastao u raju grčkog ostrva Hidra okružen maćehama tj. devojkama svog starog (loše mu je bilo!), nastavnicama muzike i kućnim studijima, ima novi album We Go Home koji zvuči kao da je snimljen pod staklenim zvonom. Sve je tu kao kod oca mu, i recitovanje, i poezija i prateći ženski vokali samo je recitovanje sličnije pevanju, poezija manje dobra a ženski prateći vokali više liče na muške, pa očeva senka ipak ostaje predugačka da bi se mlađahni Adam ispod nje izvukao. Dete Justin nije imao tako srećno detinjstvo, ćale je napustio njega i majku, treću od sedam svojih žena, kad je Justin imao dve godine a kad je ulazio u pubertet ćale mu je bio u ćorci zbog zloupotrebe supstanci kako se to lepo kaže u američkom pravosudnom slengu. Zato Justin Townes Earle zvuči autentičnije od Adama, jer je itekako osetio real life. Ipak, ni on nije daleko odmakao ispod senke svoga oca jer je, poput matorog, polazeći od kantrija svojim novim albumom Single Mothers stigao tačno tamo gde je već stigao Steve Earle, tamo gde se kantri sreće sa bluzom i soulom. Samo, kvalitet pesama mu još nije ni prišao očevom a bogami ni kumovom (kum mu je, nije teško pogoditi, the late great Townes Van Zandt). Kad se sve sabere, više im odmaže nego pomaže to što su sinovi velikih muzičara, ali možda i ne treba mnogo da se udaljavaju od svojih korena, Pogledajte gde je stigao Hank Williams III bežeći iz senke svog dede i oca. To ipak ne bismo želeli!